Baština · Kamen · More · Kužina

Trogir na stini,
miris u kužini

Ako pokušaš zatvoriti oči i udahnuti duboko, možda ćeš osjetiti miris mora što se lomi o stine, dim iz komina koji se diže prema modrom nebu i šapat kaleta što su stoljećima čuvale korake težaka, ribara, dotura i gospode. U toj mješavini mirisa, zvukova i uspomena rađala se trogirska kužina – kužina koja nije tek skup riceta, nego živa knjiga u kojoj svaka kapja ulja, svaka kapula i svaki bokun ribe nose ime, rad, trud i ljubav ljudi koji su je stvarali.

Upoznaj projekt

Priča koja izlazi iz kamena, vatre i kužine

Trogir na stini, miris u kužini nije nastao iz potrebe da se nešto napiše ili pokaže, nego iz potrebe da se ono što imamo razumije.

Ovo je priča o kuhinji koja je rasla na kamenu, uz vatru i more. O jelima koja nisu nastala iz recepta, nego iz života. I o ljudima koji su znali bez puno riječi kako, zašto i kada. Poštujemo ono što su radile babe.

Ne diramo ono što ima smisla. Ali isto tako znamo da kuhinja ne može stajati u mistu.

Zato ovaj projekt nije kopija tradicije, nego njen nastavak. Uzimamo ono što je bilo i stavljamo ga u današnje vrime čisto, jasno i bez viška. Koristimo nove tehnike, ali ne da impresioniramo, nego da bolje razumimo ono što radimo.

Ovdje se ne pričaju samo recepti. Pričaju se razlozi. Zašto se nešto kuhalo baš tako. Zašto se jelo kad se jelo. I zašto to i danas ima smisla.

Jer kužina nije samo hrana. Kužina je prostor, vrime i čovik sve u jednom pijatu.

Projekt okuplja ljubav prema Trogiru, kamenu, moru i stolu, pretvarajući ih u vizualnu i gastronomski snažnu cjelinu.

Više od recepta. Više od slike. Više od priče.

Baština

Etnički je identitet jednog naroda određen zajedničkim jezikom, kulturom i poviješću. Ja bih dodao i gastronomijom. Kako je hrvatska povijest vrlo burna, takva nam je i gastronomija. Svaka sila koja je vladala ovim prostorom ostavila je neki svoj gastronomski pečat.

Dr. Alan Meniga

Identitet

Zahtjev našeg fizičkog postojanja u svijetu! Čovjek je takav stroj, tako je programiran od prirode, neki će reći od Boga. To je kožna mješina koja ima ulazni, izlazni otvor i energiju potrebnu da funkcionira dobiva hranom. Kako nije životinja, čovjek se od stadija prehrane digao na razinu kuhinje, kuhinju digao na razinu gastronomije.

Igor Mandić

Suvremeni pristup

Tvrdoglavo i gotovo filatelistički, subjekt skuplja zapise svoga kraja. Obilazi none, strine i matere s lazanjurom — čuvarice i kuhinjske logike mjerene poljem, morem i kalendarom, danas potisnute brzinom i obrtajima blagajni. Recepte pamti fotografski, zaviruje u špajze i nabavlja sirovine s bankova ribarnice, pazara u zoru i čiovskih plićaka.

Mak Jovanović

Skuša s grezom šalšom

Greza šalša, kojoj će ka dodatni cukar biti dodana posljednja smokva i prva zrna grožđa za balansiranje kiselina. U takvu šalšu stavljala se riba, ne bilo kakva, nego plava riba: skuša, palamida, lokarda… što se imalo.

One pome koje se nisu mogle konšumat odma, činile su se u konšervu. E taj proces i ritual je nešto što opisuje i grad i jude!

Dalmatinska kuhinja, komin i tradicija

Zašto kužina? Zašto ljudi? Zašto priča?

Imao sam sreću rasti u okruženju ljudi koji su duboko cijenili druženje, ljudskost, priču, da se ne lažemo mogli su govorit, i kao nezaobilazan dio svega toga, hranu. Taj su mi način promišljanja i življenja prenijeli još od malih nogu, a kroz život sam imao čast upoznati i druge koji su imali isti taj žar u očima kad bi se za stolom pričala dobra priča.

Druga sreća je moj dom — Trogir, točnije otok Čiovo. Odrastao sam okružen morem, maslinama, lozom, kominom i ljudima posebnog izričaja — i u onim lipim trenucima punim svitla, i u onim manje lipim koji te uče poniznosti.

Zašto kužina? Zašto ljudi? Zašto priča?

Jel Vas uvati nekad straj?

Jel Vas uvati nekad straj da onaj dan kad smo nastali – da je bilo letrike, frižideri i sva ova moderna čuda… pa i ovi Facebooki, Instagrami i mobiteli?

Mene uvati straj. I baš me danas uvatija. Jer da je tako bilo, siguran san da ne bi bilo ove lipote. Ali kako vrime ne zna koja je ura, tako vrime uvik dođe na vrime. I kad se sitin toga… prođe me straj. Srdela. Kapula. Vino. Limun.

Jel Vas uvati nekad straj?

Kumpari

Volili su ga i kralji, i cari, i vladari svita. Štovali su ga bogovi, a i sam Zeus mu tepa. Kako onda, tako i danas — neumorno čuva i brine o čistoći morskog dna.

Ljubičasta krv mora nije metafora nego stvarna tvar. U morskom svijetu volak ili kumpar ima svoju zadaću i ona nema veze s ljepotom ni romantikom. On je dio reda.

Kumpar. Brokula. Morska šparoga.

Kumpari

Upiti vezani uz projekt

Volimo dobre ideje i kvalitetne suradnje.

Ako se prepoznajete u projektu, javite se.

Telefon 091 524 7404
Lokacija

Trogir, Hrvatska

Ljudi na projektu

Mak Jovanović

Mak Jovanović

Urednik

Ivana Ivanović

Ivana Ivanović

Fotografija

Juliana Vlastelica

Juliana Vlastelica

Dizajn

Mejrema Reuter

Mejrema Reuter

Stručni suradnik

Maja Klarić

Maja Klarić

Lektura i korektura

Vjekoslav Grgantov

Vjekoslav Grgantov

Autor